Varaždin

Uršulinska crkva i samostan – Uršulinska ulica

Na poticaj obitelji Drašković, u Varaždin 1705. godine dolazi red uršulinki. Najprije su bile nastanjene u palači Drašković, gdje su osnovale privatnu školu za djevojčice. Uz pomoć vlastele počinje gradnju crkve 1712. godine, a takozvani vitki toranj dograđen je 1726. godine. Crkva se smatra najljepšim sakralni objekat u Varaždinu. Godine 1743. uršulinke kupuju obližnju kuću, a potom nastavljaju gradnju samostana. Gradnju je nadzirao Antun Prener.

Isusovačka crkva, zborna crkva Čazmanskog kaptola (Varaždinska katedrala) - Pavlinska ulica 6

U vrijeme svog prvog boravka u Varaždinu isusovci nisu imali svoj samostan. Poslije velikog požara u Varaždini 1665. godine grade vlastiti samostan. To je današnja zgrada Fakulteta organizacije i informatike, u Pavlinskoj ulici br.2. Gradnja crkve sv. Marije započela je 1638. godine, a gradnju je vodio Jurak Matota, dok je financijsku stranu podupirao grof Gašpar Drašković. Crkva je dovršena 1646. godine, ali bez crkvenog tornja. Toranj je završen 1676. godine. Gradio ga je Petar Julijan, a kamen je klesao Ivan Vran iz Vinice. Od godine 1788. pa do 1797. crkva je služila za smještaj hrane za carsku vojsku, da bi od 1797. godine ponovno počela služiti za vjerske obrede.

U crkvi su vrijedni barokni ukrasi. Iz Lepoglave su pavlini prenijeli sjedala kada su postali vlasnici samostana i crkve) čije je naslone oslikao Ivan Ranger (ili jedan od slikara iz njegovog umjetničkog kruga).

Franjevačka crkva i samostan - Franjevački trg

Franjevci se spominju u Varaždinu već u XIII. stoljeću. U to vrijeme već je postojala i crkva i samostan. Ti objekti stradali su u požaru 1582. godine, kada su franjevci i napustili grad. Vraćaju se u Varaždin 1617. godine, kada djelomično popravljaju samostan, da bi u ponovnom požaru 1665. godine ponovno stradao.Godine 1678. vrše dogradnju samostanske zgrade. Crkva sv. Ivana Krstitelja dovršena je izgradnjom tornja visine 54 metara, godine 1650. Graditelj je bio Petar Rabba iz Graza. U toku svog postojanje nekoliko puta je renovirana ( 1662. god. adaptiran je prostor uz crkvu i samostan za smještaj starih i nemoćnih osoba). Od crkvenog inventara značajna je propovjedaonica s figurama apostola.

Župna crkva sv. Nikole - Trg slobode

Prostor oko župne crkve bio je u srednjem vijeku mjesto okupljana građana. Uz crkvu bilo je i groblje, a u blizini samostan, kuće građana, obrtničke i trgovačke radnje. Iz jednog pisma iz 1758. godine vidljivo je da je crkva postojala već 584. godine, odnosno da je morala postojati i 1174. godine. To je vjerojatno bila romanička crkva. U XV. stoljeću ona se povećava i pregrađuje, pa je tada mogla imati gotička obilježja. Godine 1523 Juraj Brandenburg poklanja svoju kuću građanima, pa se centar svih zbivanja seli ispred gradske vijećnice, što je ostalo do danas. Kada je godine 1592. Varaždin stradao od požara stradala je i crkva sv. Nikole, ali nakon požara obnavlja se krovište crkve. Vatra je uništila župnu crkvu i u požaru 1655. godine. Nova barokna crkva gradi se od 1753. godine čiju je gradnju preuzeo Matthias Mayerhoffer, a nakon njegove smrti gradnju nastavlja Adamus Posch. Crkva je dovršena 1760. godine. U blizini se gradi i župni dvor koji je dovršen 1761. godine ( graditelj također Adamus Posch).

Crkva sv. Vida - Vidovski trg

Već u XV. stoljeću spominje se Ulica sv. Vida, a prema nekim navodima tu je postojala crkva već u XIII. stoljeću. Crkva sv. Vida građena je 1768. godine, a pregrađivana je 1780. godine. Poslije požara 1776. godine građevinske radove izvodio je varaždinski graditelj Adamus Posch.

Crkva svetog Trojstva - Kapucinski samostan - Kapucinski trg

Gradnja ove jednostavne sakralne građevine započela je 1701. godine, a završena godine 1705., po nacrtu kojeg je izradio Valentinianus 1699. godine.U knjižnici crkve čuva se više ikunabula, rukopisa i djela iz stare kajkavske književnosti.

Crkva svetog Florijana - ulica Vladimira Nazora

Crkva je sagrađena 1669. godine, posvećena sv. Florijanu, zaštitniku grada od požara. To je zavjetna crkvica čiju gradnju su financirali tadašnji varaždinski obrtnici. Invetar crkve izradili su varaždinski majstori. Stolarski radovi pripadaju Matthiassu Saurrerzu, a slike u crkvi Blažu Grueberu. Obnovu pročelja godine 1776. izvršio je A. Posch.

Zagreb

Zagrebačka katedrala

Oko godine 1091.-1095. prvi ugarsko-hrvatski kralj, sveti Ladislav utemeljio je Zagrebačku biskupiju. Dokument o tome događaju nije sačuvan, ali se na temelju isprave ostrogonskoga nadbiskupa Felicijana iz 1134. god. pretpostavlja da je prvi zagrebački biskup bio Slovak, s prezimenom Duh. Povjesničari su zaključili da je on u gradu pod Sljemenom biskupovao 1094. godine, te se ta godina uzima kao godina utemeljenja zagrebačke biskupije.To je dokaz da je već tada postojala predromanička ili romanička crkva na Kaptolu. Moralo je postojati i oveće naselje, važnije trgovačko i prometno središte, budući da se biskupije nikad nisu osnivale u selima ili u manjim mjestima. Za biskupa Stjepana I., godine 1217., dovršena je i posvećena prva zagrebačka stolna crkva. Stolnu su crkvu 1242. srušili Tatari.Iz povijesnih izvora poznato je da je biskup Stjepan II. (1225.-1247.), poslije tatarskih poraza, u blizini katedrale podignuo stilski i lijepu romaničko-gotičku kapelu u čast svome zaštitniku sv. Stjepanu Prvomučeniku. Kapela je sačuvana i danas je ugrađena u Nadbiskupski dvor.
Za trajne potrebe biskupije, u tome važnom središtu sjeverne Hrvatske, biskup Timotej započinje gradnju nove katedrale (na mjestu prethodne crkve). Nakon njegove smrti gradnju stolne crkve nastavio je biskup Augustin Kažotić (1304.-1318.). On je obnovio i bogoštovlje i crkveno pjevanje u zagrebačkoj prvostolnici, organizira katedralnu školu s odsjekom za studij "slobodnih vještina" (lat. artes liberales) i teologije, prosvjetljuje narod i živi uzornim svećeničkim životom. Još je 1702. proglašen prvim blaženikom Zagrebačke Crkve.Biskup Osvald Thuz (1466.-1499.) dovršava gradnju katedrale i daje tiskati prvi "Brevijar po običaju zagrebačke crkve". Budući da je u to vrijeme u hrvatske krajeve prodrla turska vojska, do 1517. stolna crkva i dvor ograđeni su renesansnim utvrdama unutar kaptolskih bedema. Uvečer, 26. V. 1624. udar groma zapalio je drveni krov i zvonik katedrale, a požar je zahvatio i susjedni biskupski dvor. Biskup Domitrović obnovio je kapelu sv. Stjepana, no tek 1730. biskup Juraj Branjug počinje s obnovom katedrale. Novi zidani južni toranj izgradio je Ivan Albertal, kojemu je povjerena i obnova crkvenoga svoda. Kasnije je katedrala pokrivena crijepom, 1674. je na zvoniku postavljena velika ura, a u obnovu vanjskoga izgleda i novoga portala mnogo je truda uložio biskup Benedikt Vinković (1637.-1642).

Lepoglava

Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Višnjici

Župna crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije u Višnjici sagrađena je u periodu od 1640. do 1666. godine. Do 1705. godine bila je filijalna kapela župe Kamenica, a 1705. godine teritorij župe Višnjica odvojen je od Kamenice, pa je kapela postala župna crkva. Crkva je kasnije produljena kod svetišta i pročelja u razdoblju od 1722. - 1725. godine. 1738. godine crkvi je dozidana kapela Svetog Josipa sa zapadne strane, a 1751. godine sagrađen je i novi toranj. Istočna kapela Svetog Valentina sagrađena je 1754. godine, a konačni izgled crkva je dobila 1794. godine, kada je dograđeno predvorje.Crkva je oslikana osobito lijepim freskama, koje su rad Rangerove slikarske radionice. Freske prikazuju motive iz Biblije, te mučenike i svetce. Freske su nastale u razdoblju od 1768. - 1796. godine.